Ne znam ni o čemu bih pisao. Nisam godinama imao neku pohitnost za pisanje gluposti. Kad pročitam kako simply se ljudi izrazavaju na svojim blogovima, mene baš bude stid moje…
Gledam te I u tvojim očima vidim stranca. Nešto mi je promaklo. I u mom i u tvome snu. Prizivali smo i tišinju i šutnju i Tako je kada tišina…
Nekoliko mjeseci unazad slusam Eivør, takoreći neizostavan dio večeri. Prija mi kada muzika moze da me odvede do toga da nista sem nje ne dopire, čak taj mood ne daje…
Nisam nikada nevjerovao ili vjerovao u Čuda, samo sam uživao primjećivati ih kako oko mene kruže i približavaju se… Božiji dar? Ili velika zamka? Sva ta čuda; sva tuđa djela…
Imam osjećaj da Milo i Crnogorski patrijarh nisu u Potocarima radi politike, nego imam osjećaj da su oni tamo , ono, srcem sto bi se reklo….
Koliko treba biti sretan da drvo padne na auto do mog i smrska ga a moje samo zanemarivo zakači bez štete neke vrijedne pomena…. sjetih se Sionka pamti mjesto sa…