Moje blesave izjave na mjestima i u društvu gdje se ne očekuje 7/10
Svi naši problemi po pitanju božanskih stvari kreće iz toga što Boga shvatamo kao BIĆE.
4 thoughts on “Moje blesave izjave na mjestima i u društvu gdje se ne očekuje 7/10”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Razmatraš ovdje da li je Bog osobnost ili je oslobođen (subjektivnosti) osobnosti?
Ili sam promašila kontekst?
Ne, nisi promasila. Tačno je to ono sto ustvari zelim da naglasim. U trenu kada sam to rekao zelio sam samo isprovocirati mišljenje, ili bar podstaknuti.
Nekako me ovdje primarno svrbi prethodno pitanje: Da li je savršenstvo svršen oblik ili značenje istog isključuje svršenost?
Ako je ovo drugo, onda je osobnost Boga evidentna, ali je kakvoća te osobnosti nešto što ne možemo prosto prekopirati iz našeg shvatanja osobnosti. Savršenstvo koje je savršeno dobrim dijelom i zbog toga što je nesvršeno uključuje u sebe lice osobnosti ne samo kroz množine multipliciranja postojanja, nego i kroz množine vremena i množine prostora.
Ta teza je dovoljno jaka da tesko uspijevam da otpocnem svoj odgovor na to.
Najlakse mi je krenem od pogleda i suda na o pojavama i stvarima, i jos bitnije zauzimanje za te pojave. to zauzimanje je u kontekstu ispravnijeg ili boljeg za OPŠTE, ili za budući tok pojava, i posljedica. Mogao bih to svesti na pojam svijesti o ispravnosti postupaka ili pojava. Iz toga kreacija pojave, oblika ili sam postupak, konceptualno je vezan za slijed i izavov za subjektivne poglede.
npr iz teorije o subjektivnosti stoji ” Objekat postoji nezavisno od subjektove percepcije.” Međutim u Božijoj percepciji ” Objekat postoji OVISNO od Božije percepcije”.
Samo pitanje od kojega si krenula je dovoljno tesko, ali dobra premisa koje ni ne mogu da se oslobodim. Ali je inspitarivno.
Subjektivnost sama po sebi nosi slobodu rasuđivanja, a ako je Svršenost Božanska onda njena sloboda se svodi ne na rasuđivanje o pojavi nego njenu kreaciju sa ciljem koji je “manipulativan subjetivnom pogledu”.