Promjene…. Do mene…
Sve češće primjećujem koliko se mjenjam… I koliko mi fali hrabrosti za život… Nisam ja p…. ali trenutno mi ne godi neizvjesnost, pa se ni ne upuštam.
Nema dana da ne mislim o smrti, vjerujem da mi je to ukodirano, pa se nikada nisam ni trudio suprostavljati interesu misli za to…
Pokušao sam pronaći datum kada sam napisao ovu pjesmu, ali čini mi se da je nastala prije moje dvadesetpete. Čini se da sam već tada izgradio ideal koji ssam mislio da će mi biti čvrsta vodilja. Ni sada nisam odustao od toga, ali na tas vage s godinama su se postavile neke misli (porivi) koje bih volio izgraditi prije nego moj put završi. A tu, čini mi se, fali vremena za jedan život… Posebno kada je u pitanju moja lijenost da što više radim na tome.
MOgao bih neodređenim tonom o tome pisati dugo,ali ne znam da li bih pristojanim zaključkom sveo to što opisujem..
“Ilhamijin put” ❤