igra Blogeraja
Volim ja ovaj blogger svijet i nije mi jednostavno izdvojiti i opisati drugačije od onoga kako sam zamislio.
Većinu ovdje dozivljavam kao neku skupinu iz neke vizije, slične onoj koju Vasionka ispisuje u epizodama…kada posjećujem blogove ovakve vizije imam prema blogerima;
Vrtloga: dječak samuraj, koji sjedi prekrstenih nogu sa mačem preko koljena, a iznad njega lete nozevi za bacanje kojima se igra telekinezom.
Rara; Učiteljica manira na dvoru budala (ne znam otkud mi to)
Gracia: ona koja stalno ima novu ideju kuda putovati, i koja kao zarazu širi pitanja “sta li ima tamo da se otkrije?”
LOvica: Big mama Boss, koja dok govori drugi mirno stoje i šute
silence: Ono zloćasto dijete koje je toliko zivahno da nijedan ukor nema efekta. Zamislim je ovako; ako zbog nekoga bude kaznjena, ona će, sa rukama na leđima, laganim korakom kruziti oko njega, koji sjedi mirno na stolici, i onda kada se taj najmanje nada šutnut će ga u cjevanicu i pobjeći.
Tramvaj najpozitivniji cinik u Blogger univerzumu.
Vasionka; Čuvar duha, inicijator pobjede. U njene rečenice koje ispiše ulazim pažljivo i ponizno kao u hram. A u hramove ulazimo zato što je to nama potrebno i zato što tamo tražimo nešto iskonsko što će nam razbistriti i misao i osjećaj, daje stnagu za ideju i motiv da uspravno krenemo prema ideji.
Ajni Jedna od dvije najboljih pjesnikinja na našem govornom području.
Sreća; žena kojoj nikada nisam imao potrebu postaviti pitanje o bilo čemu, a zena s kojom bi mogao ćutati godinama i tako sa šutnjom šetati bez žurbe, sjediti i gledati u daljinu bez da ikada poželim da se nešto desi ili da pokrene vrijeme.
PS MIslim da u posljednjih 10 godina nisam propustio niti jedan post koji su objavile Vasionka i Sreća.
hhh, ja ko turistička agencija 😀
super opis!
Vrtlog, dječak samuraj koji nikada ne upotrijebi svoje katane da bi povrijedio druge, uključujući i samoodbranu, nego baš radi to – služe mu za vježbanje telekinetičkih moći😊
Hahaha, Rarin opis je V R H, govorim to uime dvorjana-budala😊
Gracija je “svoja na svome” u pokretu, dobro si ovo skužio😊
Lovica, pobekad, možda može (s naglaskom možda) odati takav utisak na blogu, ali u RL… zapravo, odlično zna slušati druge i super je inspirativna. No, nisi daleko u jednoj drugoj, profesionalnoj ravni. Šta ti je intuicija?!😊
Jarčica je teško takva u RL, mislim da je slika na blogu odbrambeni mehanizam😁
Ovo oko moje malenkosti je nešto isuviše monumentalno, a čim je takvo, ispod se krije gomila uljepšavanja i poza. Mojih, da se razumijemo, ne tvojih😁
Što se Sreće tiče, baš se sada pitam da li tvoja i njena aura imaju istu boju?😊
Sionko Monumentalnost ne trpi opise… Zato sadrži u sebi “Mentalno” znači dozivljeno, do čega se dopre postaje referentna tačka usporedbe npr…
Zato ja nisam ni uljepsavao opis prosto jer ne zelim narusavati tvoje spokojstvo velikodušne skromnosti 🙂 pa trudim se biti samo jasan i suptilan…
*s naglaskom na možda
(evo me kao Rara, mnoštvo grešakaaaaa😁)
😅
🤣U rl sam jako ozbiljan stoik treba na prvu, nemoj da te zavara moj morbidni humor i sutanje u cjevanice 😂😂
Super si ti… naravno da ne mislim u negativnom kontekstu… Sutanje u cjevanicu je primjer da ne trpis “kme-kme” mekušce 😀 A kad ih tako sutnes to im je kao lekcija da očvrsu malo 😀 i da stojicki se ponašaju kao i ti… Ti svoj ukor prihvatiš ali ne prihvatiŠ Tužibabu 😀 O tome se radi…